Radioposusje
- 31.03.2022.

Svečana akademija u čast 200 godina rođenja fra Grge Martića koju je organizirala Župa Posušje donijela nam je mnoštvo zanimljivosti iz života i ostavštine najpoznatijeg Posušanina – fra Grge Martića. Martić je rođen 24. siječnja 1822. godine i ove godine je 200-ta obljetnica njegovog rođenja. „Fra Grga Martić je jedan naš velikan koji je skupa s fra Petrom Bakulom obilježio 19. stoljeće franjevaštva i u Bosni i u našim krajevima. Fra Grga je često isticao i potpisivao se u maticama da dolazi iz Posušja. Dakle, nije se stidio svog porijekla. Zato smo odlučili da prigodom dvjestote godišnjice njegovog rođenja upriličimo jedno sjećanje na ovog velikana. Ovo je znak da naše velikane ne želimo zaboraviti, ali i da se podsjetimo da iz ovih krajeva i u teža vremena je bilo ljudi koji su ostavili traga na ovim prostorima. Moramo naglasiti da je i on bio osporavan, nismu su svi pljeskali, ali Bogu hvala, to je život. To je i dokaz da je živio i trudio se, te da je želio dobro i Bogu i Crkvi i svome narodu“, kazao je fra Mladen Vukšić, župnik župe Posušje.

Na svečanoj akademiji imali smo prilike čuti najvažnije iz života i ostavštine ovog franjevca, kako od ljudi koji su proučili njegovo lik i djelo, tako i kroz pjesme i recitacije koje su pripremili ostali sudionici akademije. O životu i djelu fra Grge Martića govorila je dr. sc. Marijana Galić, a dr. sc. fra Iko Skoko je ovom prilikom predstavio svoju knjigu pod naslovom „Franjevci u djelima Ive Andrića“, ali s naglaskom na fra Grgu Martića.

Život i djelo fra Grge Martića na akedmiji je predstavila dr. sc. Marijana Galić. „Fra Grgo Marić se rodio u Rastovači 24. siječnja 1882. godine. Kršten je pod imenom Mate, a bio je sin Grge Martića i Jelene rođene Kukulj. Imao je još tri brata i dvije seste, a kako mu je otac umro vrlo rano, brigu o njemu je preuzeo stric Rade, te ga je on odveo u samostan Kreševo 1834. godine jer ga je već ranije pokojni otac zavjetovao dati u svećenike. Izučavao se u Zagrebu, stolnom Biogradu u Mađarskoj. Postoje prijepori kada je kazao svoju mladu misu. Bilo je to ili za Božić 1844. ili na samom početku 1845. godine. Važno je napomenuti da je on bio i veliki graditelj crkava,  dvorišta, hambara, doveo je prvo zvono u Sarajevo, bio je župnik u Sarajevu, u Osovu, u Ponijevu, bavio se i narodom. Teško je bilo uz turski zulum živjeti, a Grgo je sve to mogao i  doživio duboku starost. Fra Grgo je umro 30. kolovoza 1905. godine. Pokopan je uz svečane govore u Kreševu. Na njegovom grobu prema njegovoj želji nalaze se stihovi Milakovićeve pjesme. Drago mi je da ga je Posušje proslavilo povodom njegove dvjestote obljetnice rođenja“, kazala je na Akademiji dr. sc. Marijana Galić. U ostatku svoga izlaganja predstavila je sva Grgina književna djela, pisma s kojima je kontaktirao s mnogim uglednicima toga vremena. „Epitet Hrvatski Homer je fra Grgo Martić dobio najviše zbog svoga djela „Osvetnici“. Počeo je u književnosti najprije pisati pjesme kao bogoslov u Biogradu i tada je napisao pjesme koje je su izlazile u Gajevoj „Danici“ i Vrazovom „Kolu“. Riječ je o dva istaknuta Ilirca koji su kasnije obilježili njegov kulturni rad. Pjesme je objavljivao i u časopisu „Bosanski prijatelj“ gdje je surađivao i s fra Ivanom Franom Jukićem. Pjesme su mu izlazile u svescima. Zajedno s Jukićem izdao je zbirku pjesma „Narodne pjesme bosanske i hercegovačke“. Kako se zauzimao za Jukića, govori u epizodama iz „Zapamćenja“. Napisao je i „Početni zemljopis za katoličke učione u Bosni“. Napisao je i „Posvetnike“ koji govore o svetim osobama. Tu su i djela „Putovanje u Dubrovnik iz Kreševa 1882.“, „Putovanje u Makarsku“, „Narodne pjesme o boju na Kosovu“, jedan religiozne ep „Obrana Biograda godine 1456.“... Puno je prevodio. Pred kraj života napisao je „Zapamćenja“, djelo u kojemu je govorio dubrovačkom profesoru Janku Kohariću koji ga je posjetio u samostanu na Kreševu, a govorio mu je o svim najvažnijim događajima kojih se se fra Grga sjećao. Bilo je tu još djela, ali i mnogih prijevoda“, kazala je dr.sc. Marijana Galić.

Dr. sc. fra Iko Skoko je na akademiji izlaganje temeljio na svojoj knjizi „Franjevci u djelima Ive Andrića“ s naglaskom na djelove zapisa koji se tiču fra Grge Martića. „Ivo Andrić je prijateljevao s franjevcima preko 50 godina. U svojim djelima spominje 44 franjevca, u svom doktoratu 1924. godine spominje 30 franjevaca. Između njih 44 franjevaca možda najviše prostora posvećuje fra Grgi; u doktoratu, u tri pripovjetke i u romanu „Omer paša Latas“. Baš toliko posvetiti vremena fra Grgi je mislim bilo vrijedno naglasiti. Mislim da je to dovoljno velik spomenik koji je nobelovac Andrić dao našem fra Grgi. Podloga za razmišljanje o franjevcima Ivi Andriću je bila ta što mu je majka radila kod franjevaca, susreti u pritvoru, monografija koju je napisao Augustin Čičić o fra Grgi i to mu je sigurno poslužilo u doktoratu. Također, monografija Otona Knezovića iz 1931. godine je mu poslužila za roman i pripovjetke. Tu stranu Ive Andrića morali smo spomenuti, pogotovo ovdje u Posušju jer je tako pozitivno govorio i o fra Grgi Martiću, ali i o fra Petru Bakuli. Možda mi drugi možemo biti i malo zavidni jer jedan nobelovac spominje dva Posušaka“ kazao je fra Iko Skoko. „Pametan, pronicljiv, zna graditi odnose – to je Andrić pisao o fra Grgi. No, ono što mu je malo smanjio je nedostatak emocije.Takvi ljudi koji su kao fra Grgo, smatrao je Andrić, mogu dobro koristiti svojem redu, ali i vjernicima – zapisao je Ivo Andrić o Martiću“, istaknuo je fra Iko Skoko.

Osim ovih predstavljanja i drugi djelovi akademije su na neki način bili povezani s životom i ostavštinom fra Gge Martića. Tako je Veliki župni zbor „fra Grga Martić“ otpjevao pjesmu „Ti, Bože sveti“. Pjesma je to čiji je tekst napisao fra Grga, a kao psalam uglazbio fra Zvonimir Pavičić. Pjevala je klapa Grga koja nosi naziv upravo po Martiću. Učenice 3. i 4. razreda Srednje strukovne škole čitale su pisma upućena fra Grgi, ali i djelove njegovih djela. Tako je    Matea Oreč pročitala pismo biskupa Josipa Juraja Strossmayera koji se često dopisivao s Martićem.  Naime, fra Grgo Martić je cijenio biskupa Josipa Juraja Strossmayera toliko da mu je pisao Godovnu čestitku povodom njegova imendana. Takvih čestitki je bilo 20. Poštovanje je bilo uzajamno, pa je i Strossmayer iznimno cijenio i fra Grgu. To se vidi iz njihove korespodencije. Najvažnije fra Grgino djelo su „Osvetnici“, koje i biskup Strossmayer hvali u svom pismu. Pismo je pročitala Matea Oreč, a jedan ulomak iz Osvetnika čitala je Antonela Bešlić, i to ulomak iz četvrtog djela Osvetnika – Kiko i Zelić. Laura Mandurić je pročitala ulomak iz „Zapamćenja“, posljednjeg fra Grginog djela koje je tiskano 1906. godine. Profesor dubrovačke gimnazije Janko Koharić je u kolovozu 1901. godine došao po Martićeve reminiscencije o društvenim i političkim prilikama 19. stoljeća. Laura je pročitala epizodu s fra Ivanom Franom Jukićem.

radioposusje.ba (Z. Pišković)