Svjetski dan pizze obilježava se 9. veljače, a ovo jelo mnogima je na prvom mjestu najdražih jela. Ovaj dan obilježen je i u među učenicima 2. A razreda učiteljice Lidije Bešlić u Osnovnoj školi Ivana Mažuranića u Posušju. Oni su u svom razredu stvorili pravu pizza atmosferu: roditelji su počastili pizzom, a učenici s učiteljicom su izradili plakat s nekim poznatim, ali i manje poznatim zanimljivostima o pizzi. Talijanska glazba, talijanske boje koje su vladale učionicom dodatno su upotpunile dan obilježavanja. Zajedništvo druženja, objedovanja pizze, izrade edukativnih materijala u ovoj učionici sigurno će učenici pamtiti kao nešto novo i drugačije.
S njima smo sat proveli i mi, a djeca su nam otkrila da je u početku pizza bila lepinja s dodacima koju su jeli siromašni ljudi. Kao takva nastala je u 10. stoljeću. Sadržavala je rajčicu, sir ulje, inćune i češnjak. Naziv pizza potječe od riječi picea što znači niske pogače kruha. Rodno mjesto pizze je grad Napulj u Italiji. Djeca su se pohvalila znanjem od čega se pravi pizza, zašto je stručnjaci ipak preporučuju povremeno za jelo (zbog rajčice koja sadrži likopen i sir koji je bogat kalijem i kalcijem), koje su najpoznatije pizze na svijetu (siciliana, marinara, margarita, romana), kada se pojede najviše pizze (subotom), koliko ih proda u svijetu godišnje (pet milijardi), gdje je napravljena najveća pizza na svijetu (1990. godine u Johannesburgu napravljena je najveća pizza s 500 kg brašna, 800 kg sira i 900 kg rajčice), što Japanci dodaju na pizzu (lignje i majonezu), što dodaju na Havajima (ananas i kivi), i kakva je to hercegovačka pizza (osim uobičajnih sastojaka na njoj su pršut, špek, suhi vrat).
Radioposusje.ba (Z. Pišković)
