Blagdan Velike Gospe proslavljen je jučer u Posušju, jer svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije na poseban način slavi se u Posušju. Ovom blagdanu prethodile su mise devetnice, a u srijedu se slavila uočnica Velike Gospe. Molitva devetnice počela je na mjesnom groblju na Martića križu u 18 sati. Procesija s Gospinim kipom kretala se gradskim ulicama fra Grge Martića i kralja Tomislava prema crkvi, gdje je slavljena Sveta misa. Predvodio ju je fra Andrija Bilokapić, župni vikar na Voštarnici u Zadru. Ovom prilikom blagoslovljeno je mnoštvo djece koja su sudjelovala na svetoj misi.
Svečanu svetu misu na sam blagdan Velike Gospe u Posušju je predmolio don Ivan Bodrožić, profesor patrologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu.
„Ova svetkovina nas poziva da razmišljamo o svom životu koji mora biti ucijepljen u otajstva Njegova života i Njegove presvete majke koja je bila ucjepljena u Boga i omogućila da Božji sin bude ucijepljen u otajstvo ljudskoga života po njezinu životu koja ga je primila u svoje presveto krilo. Upravo zato nas Gospodin poziva da sagledamo svoji život, da vidimo gdje stojimo kao vjernici. Prisjetimo se da je Gospodin u svoje vrijeme kritizirao svoj naraštaj, ljude za koje je tvrdio da uporno traže znak, da ne slušaju Njega, živoga Boga, da ne slijede put kojim je on išao. I sam sveti Ivan ima poteškoća s manjkom vjere kod ljudi koji nisu sposobni vjerovati apostolskom navještaju Isusova uskrsnuća, nisu kadri prihvatiti ono što Crkva naviješta, malovjerni su,... Ili im je bilo lakše prihvatiti neke druge riječi i naviještaje ljudi koji su se dodvoravali ljudskim ušima. Moguće je da se u to vrijeme svetog Ivana koji je propovijedao do konca prvog stoljeća i njemu nametalo pitanje kako ljudima dati znak, zašto bi im trebao znak, što im ponuditi kao znak... Što je Ivanu Gospodin objavio nasuprot svih religioznih ponuda u društvu? Premda je Isus rekao da neće dati novi znak, ipak se smilovao i dao veliki znak koji je prorok Izajia najavio: Evo Djevica će začeti i roditi sina. Nije bilo većeg znaka od toga, znak koji je vidila i sveta Elizabeta, znak koji je osjetio Ivan Krstitelj u utrobi... Nema većeg znaka od one koju nam Gospodin objavi, koju nam Bog očitovao kao nhajveći znak nama ljudima na zemlji. Ona je taj veliki znak, ona je ona koja nosi sina Božjega. I pred nama danas stoji ona kao veliki znak. I mi danas u ovom svijetu postajemo pomalo nesnalažljivi, lakovjerni, bura je ljudskih nauka koje olako prihvaćamo, ljudskih mišljenja koja su moderna,... Netko nam ublažava vjeru u Boga, da ne osjetimo da smo vjernici u živoga Boga koji imamo božanski nauk i istinu, kojima ne trebaju ljudske poluistine, laži i zavođenja. Imamo svoga Boga, onoga koji nam ostavlja znakove s neba da u njih vjerujemo, da od njih promatramo i da od nujih živimo. Jedan i jedinstveni znak koji nam ostavi je presveta djevica, bezgrešna koja u krilu svojemu nosi sina Božjega. Ona je nedjeljiva od Njega. Bog nju stavlja za znak i svoj božanski život po svom presvetom sinu. Mi danas počesto iscrpljujemo Gospodina želeći drugi znak, želeći promatrati znakove na mjesecu, suncu i zvijezdama. No, Mariji ništa nije ravno. Njoj je mjesec pod nogama, sunce ogrtač, a zvijezde joj prave krunu. Ona nam danas stoji ovdje kao jedinstveni znak s neba koja nosi sina Božjega Emanuela s nama. Stoga se imamo potrebu što jasnije držati ovoga znaka, no nema većega znaka od presvete djevice Božje koja nosi Sina Božjega u svom naručju. Ovo naše vrijeme nije ništa drugačije od onog postapostolskog koje je bilo puno lažnih proroka u kojemu je bilo zavođenja. Zato i nas danas poziva Gospodina da bježimo od svjetovne laži, od zla koji zamračuje Božju istinu, koji nam želi potamniti um i srce da ne budemo više božanski. Živimo danas u svijetu u kojem se promiče društvo zabave, užitaka, u kojem bi čovjek morao naći sve što mu treba i što ga zadovoljava. Nije li često i kod nas slučaj da smo i mi sebi postavili sebi te ciljeve kao neke svoje ideale i kriterije. Jesmo li zaboravili na znak koji je Marija, znak pobožnosti, kreposti, znak čudoređa,... Kao da je to nevažno u suvremenom svijetu koliko smo sretni. Važno je da imamo zabave i užitaka. Problem smo ako ne usvajamo logiku svijeta. Jesmo li postali oni koji se boje života, koji se boje rađanja, koji ne žele djecu u svojoj obitelji. Ovaj svijet nas uči računici, potrebi uspjeha. Poradi toga odbacujemo život i zaboravljamo živjeti. Onda možda tražimo krivce, a mi krivi sami sebi. Neće nam biti izgovor zakonodavac za život koji se guši. Mi moramo biti narod koji Njemu vjeruje više nego vođama društva koji ga vode na moderan i izopačen način. Oslabilo je u narodu povjerenje u Boga i Njegovu riječ. No, nema napredka bez poštivanja Njega i Njegovih zapovijedi. Pred Bogom nećemo moći imati izgovor. Ako mi u svojoj obitelji ne želimo život, onda je i grijeh galamiti na moćnike svijeta koji ne dopuštaju ovo ili ono. Ako se mi nećemo čuvati psovke, klevete, zla jezika, ogovaranja, svađe, razdora, zar će bit dobar izgovor da je takvo vrijeme, da je vrijeme takvo u kojem se svi razdiru i proždiru. A On nas je poučio ljubavi, sebedarju, dao nju kao znak da nam pokaže kako treba istinski živjeti. Ako budemo istinski živjeli s Gopodinom, pokazat ćemo na ovoj vjetrometini povijesti da dok živimo s Gospodinom da nam se ništa dogoditi ne može“, kazao je između ostalog don Ivan Bodrožić, profesor patrologije na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Splitu na svečanoj svetoj misi u Posušju na Veliku Gospu.
Svetkovina Uznesenja Blažene Djevice Marije – Velika Gospa tradicionalno je proslavljena u našoj župi. I ove godine slavila se Devetnica u čast Blaženoj Djevici Mariji. Svaku večer devet dana uoči svetkovine molila se krunica, bila je i prilika za ispovijed, te su se slavile svete mise. Devetnicu su predmolili svećenici posuške župne kuće. Za ovogodišnju temu devetnice izabrali su obitelj, njezinu narav, smisao i njezin kršćanski sadržaj.
Radioposusje.ba (Z. Pišković)
