Posuška književnica Radica Leko objavila je zbirku kratkih priča pod naslovom Vako, tako ili nako, koja predstavlja njezino jedanaesto samostalno djelo lijepe književnosti. Recenzije potpisuju Mato Nedić, Marko Pašalić i Ivana Banožić Skoko.
Ističući svjesnost autorice o važnosti životnih priča, tzv. malih ljudi, recenzent Mato Nedić kaže kako autorica donosi priče svima koji su ih spremni prihvatiti kao dio opće narodne mudrosti ili barem kao dijelove narodnoga života pronalazeći pripovjedačku bliskost s Vjekoslavom Kalebom, a snagom izvornoga jezika postaje bliska svima koji su u narodnom govoru pronašli uporište poput nezaboravnoga Miljenka Smoje, autora Maloga mista. „Zasigurno, Radica Leko pomno i sigurno izgrađuje svoj književni svijet, čuvajući u njemu ona književno-jezična uporišta koja su hrvatsku književnost, kako usmenu, tako i pismenu, izgrađivala kroz stoljeća. Zato se u njezinu pripovijedanju osjeća drevnost, ali i osjetljivost za suvremenost. Promišljenost književnoga pristupa vidljiva je i u zbirci Vako, tako ili nako, a u konačnici ostvarena je pripovjednom zaokruženošću u opreci humora i strave, u tematskoj suprotstavljenosti priče Uši, kojom autorica otvara, i priče Jama, kojom zatvara zbirku“, piše u svojoj recenziji Mato Nedić.
Recenzent Marko Pašalić kaže kako nas je Radica Leko još jednom počastila svojim jezičnim i umjetničkim izričajem… „pri čemu je mješavinom naše hercegovačke ikavice s nemalim brojem dijaloga, posuđenica i tuđica te hrvatskoga standardnoga jezika, na komičan i tragičan način, u nama probudila užitak čitanja njezinih riječi. Užitak življenja i smisla života“, ističe Pašalić.
Priče su ispričane na jednostavan način, neopterećene prosudbama i analizama, ali bogate dijalozima i monolozima te karakterizacijom likova, piše recenzentica Ivana Banožić Skoko. Kroz priče ulazimo u živote ljudi hercegovačkog podneblja nekad i sad. „ Iako nam se često može činiti kako im je život uronjen u svakodnevnu monotoniju, to je daleko od istine“, kaže Ivana. Referirajući se u svojoj recenziji na Andrićevu pripovijetku Most na Žepi u kojoj vezir Jusuf kaže kako je svaki čovjek dužan svom zavičaju Ivana zaključuje :“ Vjerno oslikavajući sudbinu ljudi svoga kraja i pišući na ikavici, autorica je vratila taj dug.“
O autorici
Radica Leko (r.Udovičić) rođena je 1952.godine u Podvraniću, Široki Brijeg. Radila je kao nastavnica hrvatskoga jezika u OŠ na Vraniću i Posušju, gdje i danas živi.
Prve dvije knjige Igrarije (igrokazi) i Mome leptiru (pjesme i priče) objavila je 2008. godine. Do 2018. godine objavljuje još osam samostalnih djela: Plameni (priče i putopisi), Nova svitanja (pjesme), Paška (niz basni za djecu); objavljuje romane na ikavici U Njemačku, brale…, Kruh i igre i Jeka koji čine trilogiju o životu Hercegovine u razdoblju od Drugog svjetskog rata do danas; Ružo, kazat ću ti (kratki roman/pripovijest) i Izabrane pjesme. Za istaknuti je i zbornik posuške književnosti Književno Posušje (2017.) koji je priredila u koautorstvu s književnikom, novinarom i publicistom Stanislavom Bašićem. Zbornik radova na ikavici pod naslovom Reka san ti potpisuje zajedno s predsjednikom posuške podružnice Napretka prof. Ljubom Begićem. Zbornik je objavljen prošle godine, a sadržava radove objavljene tijekom svih pet Večeri ikavice održanih u organizaciji HKD Napredak, podružnice Posušje.
Gospođa Leko je članica HKD-a Napredak, Društva hrvatskih književnika Herceg Bosne Mostar i Matice hrvatske. Kao gimnazijalka natjecala se na Šimićevim susretima 1971. godine, dobitnica je književne nagrade Fra Martin Nedić za roman U Njemačku, brale… 2012. godine. Roman Kruh i igre ušao je u uži izbor za nagradu Fran Galović 2014. godine. Pisala je za listove Cvitak i Školarac. Radove objavljuje u Hrvatskom slovu i Osvitu.
radioposusje.ba
Najnovije vijesti
