Redatelj Dominik Sedlar, sin poznatog hrvatskog redatelja Jakova Sedlara, snimio je film “Razgovor” o jedinom susretu komunističkog diktatora Josipa Broza Tita i poglavara Katoličke Crkve u Hrvatskoj blaženog Alojzija Stepinca, koji se dogodio 4. lipnja 1945. u Zagrebu. Upravo 4. lipnja, dakle ove subote film će biti premjerno prikazan u Posušju. Inače, građu za scenarij priskrbio je Jakov Sedlar, ujedno i producent filma „Razgovor“. U jednom izraelskom arhivu pronašao je prijepis razgovora između Josipa Broza Tita i nadbiskupa Alojzija Stepinca koji se dogodio u Zagrebu 4. lipnja 1945. U intervju za naš radio, Jakov Selar je istaknuo zanimljivost da će baš u Posušju na dan prikazivanja filma biti točno 77 godina od povijesnog razgovora Tita i Stepinca. Više o filmu donosimo u intervju s producentom filma Jakovom Sedlarom.
RP: Prva zanimljivost koja upada u oči je da je film na engleskom jeziku. Zašto?
Jakov Sedlar: Dva su osnovna razloga za to. Prvi razlog je taj što mi, nažalost u ovome trenutku nemamo dovoljno dobre glumce u tom životnom periodu koji bi to moglo primjereno odigrati. Radi se o dvije osobnosti koje, ako nisu dobro odigrane, bilo bi smiješno i karikaturalno. Da smo ovaj film snimali prije petnaest godina, onda bi imali Vanju Dracha, Tonku Lonzu ili Zlatka Crnkovića koji su bili sjajni. Danas je očito neka smjena generacija. Mislim da ćemo morati pričekati neko vrijeme da ljudi budu u prilici odigrati ovako kompleksne uloge. Drugi razlog, što nikako nije manje važno je da ova tema koja je za nas izuzetno važna i značajna je da ode što više u svijet. Mi vrlo često znamo pričati kako nas svijet ne razumje. No, mi sami dovoljno ne radimo na tome da nas svijet više razumije i da objasnimo o čemu se radi. Film će igrati sigurno po svijetu, već imamo dogovore s nizom zemalaj. Tako da će ljudi diljem svijeta saznati što se dogodilo toga dana 4. lipnja i koje su bile posljedice toga razgovora. Jer posljedice mi još uvijek osjećamo i ta priča još nije gotova. Tqaj razgovor je povijesni i vrlo važan.
RP: Glumci su također iznimno poznata imena. Glavne uloge u filmu igraju danski glumac Caspar Phillipson koji glumi Josipa Broza Tita, te britanski glumac Dylan Turner koji glumi Alojzija Stepinca.
Jakov Sedlar: Cijeli život živim putujući po svijetu. Moj sin Dominik se školovao u Americi, pa i on i ja imamo dobre kontakte. Kad tako živite, onda je lako doći do ljudi. Ovako, bilo je lako nazvati osobno čovjeka i dogovoriti angažman. Lijepo je da smo dobili ova dva vrhunska glumca i mislim da će ljudi biti oduševljeni njihovom glumom.
RP: Scenarij filma temeljen je na prijepisu razgovora između Tita i Stepinca koji ste pronašli u Izraelu. Kako ste saznali za prijepis? Kako ste došli do tog prijepisa? Je li vas iznenadio postojanjem, sadržajem?
Jakov Sedlar: Cijela priča oko dolaska do tog transkripta je stvarno jedna zanimljiva, dinamična priča i samo o tom djelu bi se mogao snimiti dobar film, recimo krimić. No, da skratimo priču, igrom slučaja i radeći na jednom drugom mom filmu koji još nije izašao, a to je film „Stradanje Židova u Titovoj Jugoslaviji“, naišao sam na ovaj transkript, došao sam na mogućnost da ga prepišem i na osnovu njega Dominik je napravio jedan sjajan scenarij. Inače, o tom razgovoru Tita i Stepinca se znalo, ali nije se znalo za detalje. Znalo se da je u razgovoru Tito nagovarao Stepinca da crkvu Hrvata odvoji od Vatikana, ali nije samo to bila tema. Puno je tu još detalja i tema.
RP: Iako ne želimo otkrivati radnju filma, možemo li ipak natuknuti o čemu su razgovarali?
Jakov Sedlar: To je bio razgovor dviju vrlo vrlo kompleksnih osobnosti. Ovo je razgovor između njih dvojice neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata. Još uvijek se nije znalo, odnosno mnogi ljudi nisu mogli znati, ali Stepinac je znao što će se događati. Komunisti i nova vlast su svašta obećavali. Ključ razgovora je bilo nagovaranje Stepinca da crkvu Hrvata odvojio od Vatikana, što nije moglo biti, niti je Stepinac to želio. Isto tako, oni razgovaraju o drugim temama. To su bili ljudi bogatih iskustava, obojica su preživjela Prvi svjetski rat i ranjavanja, Stepincu su ubili brata... U filmu se govori o kršćanstvu. Tito Stepincu govori kako će križ nestati, Stepinac mu na to kaže kako će križ pobjediti zvijezdu. Tu je i priča o ljubavi, alkoholu,... Oni doista o svemu razgovaraju. To su bili ljudi koji su imali što reći, jer su bili velike osobnosti, pa u filmu donosimo jedan vrlo bogat razgovor. Svatko tko pogleda film sigurno će biti iznenađen i sadržajem razgovora i načinom kako je Stepinac defacto rekao NE Titu. Kako je to rečeno, što je rečeno, to nećemo otkrivati. Moramo biti i svjesni u kakvim uvjetima je Stepinac rekao NE, jer moramo biti svjesni da je Stepinac znao što će mu se dogoditi ako kaže ne. No, Stepincu nije bilo ništa važnije od Katoličke crkve i hrvatskog naroda i on se tako i ponašao. Kao i što Titu nije bilo ništa važnije od njega samoga i provođenja komunističke ideje. To je bio razgovor u kojem se zapravo ništa nije moglo ni dogovoriti, jer to su dva svijeta. Tu nema dogovora. Na kraju filma ima nešto što mislim da će se svima svidjeti. Kraj filma je po mom mišljenju baš spektakularan.
RP: Nama je ovdje zanimljivo što su u filmu spomenute i likvidacije hercegovačkih franjevaca?
Jakov Sedlar: To je dio transkripta u kojem Tito de facto priznaje da su po njegovu nalogu franjevci ubijeni. O ovoj temi se govori u drugom djelu filma kada se općenito govorilo o tome što su komunisti radili na samom početku nove Jugoslavije. Taj dio je faktografski i meni je drago da smo uvidom u taj transkript došli i do toga da se i to potvrdilo.
RP: Osvrnut ćemo se i na reakcije na film. Što vam je bilo očekivano u reacijama nakon prvog prikazivanja filma, što neočekivano? Tko je podržao film, tko nije, a očekivali ste?
Jakov Sedlar: Nažalost, s hrvatskim ministarstvom kulture nemam dobra iskustva jer nikad ne podržavaju ono što radim, a to su naše hrvatske teme koje nitko ne radi. Ja od ovih tema niti želim niti mogu pobjeći. To je moj narod, i ja ovo radim s uvjerenjem, a na temelju mnogih dokumenata. Zanči, od ministarstva kulture u Hrvatskoj nisam očekivao ništa, ništa sam i dobio. Uz pomoć dobrih ljudi mi smo ipak došli do ovoga da je film gotov i da je počelo njegovo prikazivanje. Reakcije su općenito izvrsne. Čak i oni koji mene osobno mrze nisu napisali ništa loše, jer kvaliteta filma je zaista na vrhunskoj razini. Dominik je napravio stvarno izvrsan posao i drago mi je da ga je ostvario. Jer svi smo nekako opterećeni sa ove dvije osobnosti, netko je za, netko je protiv... Moj sin je odrastao u drugom svijetu i mogao je napraviti ovaj film neopterećeno. Moram također priznati da sam očekivao da će oni koji stalno pljuju po meni i ne vole ono što radim da će biti još oštriji, ali nisu. Teško je reći nešto loše za nešto što je zaista dobro, a ovaj film je, ponavljam, na vrhunskoj razini koji nije uobičajna hrvatska razina kada se radi o filmu.
RP: Važnost ovoga filma je u tome što može poslužiti kao povijesni dokaz. U kojem smislu?
Jakov Sedlar: Povijesni dokaz može biti jer je 75 posto filma, odnosno teksta u filmu autentično, znači izgovoreno je od strane glavnih osoba filma Stepinca i Tita. To je ono što se dogodilo, to je prilog povijesti. Inače, mi o puno svjetskih bitki znamo upravo preko filmova. Danas su ljudi okrenuti vizualnoj umjetnosti, tko danas više čita. Tko bi znao o bitki u Alamu ili u Iwo Jimi ili o bitki u Staljingradu da nije filma o tome. Mi prihvaćamo film kao dio povijesnog sjećanja. Zato je važno ne iznevjeriti faktografiju. Ovaj film „Razgovor“ nije iznevjerio faktografiju, jer je to ono što je bilo. Naravno da ima 20 do 30 posto onoga što je Dominik u scenariju dodao da bi film bio film, jer to nije puko prenošenje transkripta u film nego je to nešto više. Ono što je najbitnije i ono što će ostati od filma je faktografija koja je pokazala kako je Stepinac rekao Titu ne. To nije propagandni film ni u kojem smislu, nego je to ono što je bilo. Drago mi je da smo to uspjeli.
Radioposusje.ba (Z. Pišković)
Najnovije vijesti
