Vrijeme odmiče, a kriza izazvana epidemijom koronavirusa, koja je prerasla u pandemiju, ne jenjava. Poziva se na uključenost cijele društvene zajednice, razumijevanje i solidarnost. Pod okriljem Crvenoga križa ŽZH na području Županije Zapadnohercegovačke je prije desetak dana pokrenuta psihosocijana pomoć. Svjesni smo koliko truda ulažu krizni stožeri da ublaže posljedice pandemije. Što je s oboljelima i njihovim obiteljima?
U posljednje vrijeme sve se češće postavlja pitanje stigmatizacije oboljelih. O tome smo porazgovarali s Marijom Marušić, psihologinjom uključenom u inicijativu Dežurni psiholog.
Epidemija je izazvala socijalnu stigmu i diskriminaciju prema ljudima koji su pozitivni na COVID-19 kao i prema ljudima koji su s njima bili u kontaktu. „Mi smo mala sredina. U našim gradovima i općinama u Hercegovini obitelji oboljelih proživljavaju užasne trenutke. Javno na društvenim mrežama, na portalima kruže informacije o oboljelima, njihovim poslu, o djeci… Prave se kojekakvi prikazi tko se s kim druži? Tko je kada s kim bio? Ja sam na osobnoj razini zgrožena takvim ponašanjem. U isto vrijeme bilježimo prekrasne trenutke kada dajemo podršku ljudima koji se na prvoj crti bore s koronavirusom, pjevamo zajedno, plješćemo, a s druge strane imamo situaciju da su ljudi, koji su najviše pogođeni ovim virusom, oboljeli, bez podrške. Oni su izloženi određenoj stigmatizaciji“, kazala je Marija. “Epidemija je izazvala socijalnu stigmu i diskriminaciju prema ljudima koji su pozitivni na COVID-19 kao i prema ljudima koji su s njima bili u kontaktu. Dolazi i do toga da zdravstveni djelatnici, policija, vatrogasci, ljudi u kriznim stožerima i drugim žurnim službama, koji su kao dio skupine primali podršku populacije, na osobnoj razini često mogu biti pogođeni stigmatizacijom zbog samog kontakta s osobama koje imaju COVID-19”, istaknula je Marušić.
Stigmatizacija je jako težak društveni fenomen po osobu, a pogotovo za one u manjim sredinama. Stigma je određena etiketa, oznaka da je nešto loše kao takvo. A ljudi su jako skloni stigmatizaciji. A kako se to manifestira na osobnom planu kod onih koje pogađa stigmatizacija?
„Osoba stigmu najčešće internalizira što može rezultirati niskim samopoštovanjem, stvaranjem loše slike o sebi, socijalnim povlačenjem, anksioznim i depresivnim stanjima i dr. Najopasnije je što osoba može imati strah od stigmatizacije. Tako može imati simptome, ali će se povući i prikriti bolest što može dovesti do izbjegavanja traženja pomoći“, kaže Marušić također dodajući kako osoba koja se detektira kao prvozaražena nije nužno nulti pacijent.
Trebamo pokazati solidarnost, razumijevanje i empatiju prema oboljelima. Bitnu ulogu imaju i mediji. "Da bi se umanjila stigmatizacija i pokazalo razumijevanje, poželjno je birati izvore informiranja i paziti na terminologiju prilikom govora i pisanja. Nije prikladno izražavati se poput žrtve, sumnjivi slučajevi, ljudi koji šire virus... tada odajete sliku da je osoba to učinila namjerno", kaže Marušić naglašavajući kako je potrebno isticati važnost prevencije, što se i čini, rane detekcije i traženja blagovremene medicinske pomoći, da bismo cijelu krizu iznijeli do kraja.
Broj mobitela Dežurnog psihologa je 063/368-854, jedinstven je na području ŽZH i dostupan 24 sata na dan za sve one kojima je pomoć potrebna.
radioposusje.ba
