Radioposusje
- 11.05.2019.

Nije visok, tko na visu stoji,
nit je velik, tko se velik rodi,
već je visok, tko u nizu stoji i visinom nadmaša visine,
a velik je, tko se malen rodi, al’ kad pane, golem grob mu treba.

Ovim stihovima hrvatskoga pjesnika Ivana Mažuranića koje je izgovarala Marija Letica danas je započela komemoracija u čast dr. Ivana Bagarića koji je svojim životom i radom dao nemjerljivi doprinos široj društvenoj zajednici.

Uz njegove najbliže – članove obitelji, rodbinu i prijatelje, na komemoraciji su bili kolege liječnici, političari, novinari…

U povodu njegove iznenadne i prerane smrti, na komemoraciji su se obratili načelnik općine Tomislavgrad Ivan Vukadin, kirurg tomislavgradskoga Doma zdravlja Vlado Tabak, ravnatelj Sveučilišne kliničke bolnice Mostar Ante Kvesić, bivši ravnatelj splitske bolnice Mihovil Biočić, ispred izaslanstva Hrvatskoga narodnoga sabora Božo Ljubić, te fra Gabrijel Mioč.

Na komemoraciji koja se održala u 11 sati  ispred općine Posušje bio je općinski načelnik Branko Bago, dok je ispred općinskog odbora HDZ – a BiH bio Ivica Pavković.

Nakon komemoracije dr. Ivan Bagarić je pokopann na mjesnom groblju u Mesihovini danas u 15 sati.

Doc. dr. sc. Ivan Bagarić (1961. – 2019.), liječnik i humanist, jedan od utemeljitelja HDZ-a te borac za samostalnu Hrvatsku i prava Hrvata u BiH, ratni dragovoljac i general-bojnik HVO-a, preminuo je iznenada u Tomislavgradu 9. svibnja u 58. godini života. Ivan Bagarić rođen je 11. studenog 1961. u Mesihovini, Tomislavgrad. Bio je član i HDZ-a Republike Hrvatske i HDZ-a Bosne i Hercegovine. Politički se aktivirao na samom početku rušenja komunističkog sustava i demokratskih promjena te je bio sudionik prvog Općeg sabora HDZ-a 24. i 25. veljače 1990. u Koncertnoj dvorani „Vatroslav Lisinski“ u Zagrebu. Iste godine na prvim je slobodnim višestranačkim izborima izabran za zastupnika u Parlament BiH (Vijeće općina), a 1995. i u Parlament ustavotvorne skupštine BiH. Od 2003. do 2011. bio je zastupnik u Hrvatskom saboru – izabran na listi HDZ-a u XI. izbornoj jedinici. Za vrijeme Domovinskog rata obnašao je dužnost načelnika Glavnog sanitetskog stožera HVO-a. Istaknuo se u organizaciji ratnih bolnica diljem BiH te u humanitarnom radu: s prof. dr. sc. Slobodanom Langom pokrenuo je “Bijeli put za Novu Bilu i Bosnu Srebrnu”. Sudjelovao je u pokretanju i izgradnje bolnice u Novoj Biloj, predloživši prvome hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđmanu da bude njen pokrovitelj. Nakon rata predavao je na Medicinskom fakultetu Sveučilišta u Mostaru, čiji je također bio jedan od pokretača. Preminuo je dok je obnašao dužnost ravnatelja Doma zdravlja Tomislavgrad.

Tomislavcity/Hina/HMS/radioposusje.ba