Radioposusje
- 18.10.2020.

12. po redu simpozij „Stopama pobijenih“ u organizaciji Vicepostulature postupka mučeništva „Fra Leo Petrović i 65 subraće“ održan je danas u Širokom Brijegu. I ove godine predstavljena su tri predavanja s ciljem osvjetljavanja okolnosti u kojima su ubijena 66 hercegovačka franjevca, ali i vrijeme koje je tijekom Drugog svjetskog rata, ali i poraća obilježila komunistička vlast. Iako je prošlo više 75 godina i vrlo je zapravo mala vjerojatnost da će se naći neki novi tragovi o ubijenim hercegovačkim franjevcima, ipak kao što je kazao fra Ante Bekavac, simpozij predstavlja svjetlo govora o nečemu što ne smijemo zaboraviti.

Program je započeo sv. misom u samostanskoj crkvi koju je, uz vicepostulatora fra Miljenka Stojića i don Peru Brajko, predslavio fra Ante Bekavac, profesor na Katedri moralne teologije pri KBF-u u Zagrebu.

Povjesničar mr. don Pero Brajko je u svom izlaganju govorio o svjedocima vjere u Vrhbosanskoj nadbiskupiji tijekom Drugog svjetskog rata i komunističke Jugoslavije. „Vrhbosanska nadbiskupija imala je tijekom Drugog svjetskog rata i poratnog razdoblja 39 mučenika: 28 biskupijskih svećenika, 6 bogoslova i 5 sjemeništaraca, te 57 mučenika u Franjevačkoj provinciji Bosni Srebrenoj i 7 mučenica Družbe Kćeri Božje Ljubavi, poznatije kao Drinske mučenice, koje su 24. rujna 2011. proglašene blaženicama pod sv. misom u dvorani Zetra u Sarajevu“, kazao je don Brajko.

Publicist Mate Kovačević govorio je na temu „Fra Radoslav Glavaš i Mile Budak – dvije književne sudbine“. U svom predavanju istaknuo je da je riječ o dva velika hrvatska pera. „Nezaobilazni pripovjedač, genijalni romanopisac i hrvatski mučenik Mile Budak, bez kojeg je nezamisliva povijest hrvatske književnosti 20. stoljeća, kritičarski odgovor pronašao je u napisima dr. fra Andrije Radoslava Glavaša, najagilnijeg, najbistrijeg i najboljeg književnog kritičara u razdoblju 1930. – 1945. Glavaš je svoju kritiku temeljio na vrijednosnim estetskim načelima, a hrvatsku je književnost gledao i kao izraz umjetničke duše hrvatskoga naroda, upravo ono što je netendenciozno tkao književnik Mile Budak u svojim proznim djelima, ispisavši tako jedne od najljepših stranica hrvatske proze. Tu je prozu, ne bez uočavanja pojedinih slabosti, vrhunski prepoznavao A. R. Buerov, odnosno Radoslav Glavaš. Premda im je bio različit životni put, mučenička ih je smrt, naravno uz izvanredna književna ostvarenja, povezala u zajedničku hrvatsku žrtvu iz koje će, kako je proročki i za pobijene širokobriješke fratre pisao Glavaš, biti prinos više u žrtvama hrvatskoga naroda za životnu opstojnost i državnu nezavisnost pa će iz “grobišta poklanih franjevaca na Širokom Brijegu biti trajan narodni spomenik i ujedno divna žrtva za vjeru i narod”, istaknuo je Kovačević, javlja Vicepostulatura.

Treće predavanje, na temu „Mučeništvo kao znak nasljedovanja Isusa Krista“, održao je dr. fra Ante Bekavac. „Upravo iz razumijevanja Kristova života možemo reći da je mučenik onaj koji slijedi Gospodina sve do kraja, slobodno prihvaćajući da umre za spas svijeta, u najvećem dokazu vjere i ljubavi. Tek u ovom kontekstu postaje i razumljivo zašto za pobijene hercegovačke franjevce u razdoblju 1942. – 1945. držimo da su mučenici, iako doduše joj nisu službeno takvima proglašeni. To ne umanjuje njihovu žrtvu koju su prinijeli ponajprije kao sluge i učenici Isusa Krista“, kazao je fra Ante.

Izvještaj sa simpozija donosimo u ponedjeljak u programu našega radija u 9 sati.

Radioposusje.ba (FOTO: Vicepostulatura „Fra Leo Petrović i 65 subraće“)