Radioposusje
- 19.03.2019.

19. ožujka preživjeli hrvatski logoraši, zajedno s obiteljima ubijenih i nestalih, obilježit će 25. godišnjicu razmjene 294 logoraša iz zloglasnog koncentracijskog logora takozvane Armije BiH „Stadion“, otvorenog pod tribinama Nogometnog kluba Iskra. Uvjete boravka u logoru „Stadion“ predstavnici Međunarodnog crvenog križa ocijenili su gorim od stanja kojeg su zatekli u zloglasnom srpskom logoru „Manjača“. Hrvatski logoraši oglasili su se priopćenjem u kojem traže da se dozna istina o sudbini njihovih suboraca, procesuiraju počinitelji zločina i lažni svjedoci. 

-Mi Hrvati previše smo tihi u priči o zločinima koje su počinili pripadici tzv. Armije BiH, dok nam gase medije, izokreću činjenice, negiraju počinjeno, optužuju naše pobijene, ali i nas koji smo utamničeni, mučeni, pa čak i naše nasilno odvedene o čijoj sudbini ni 25 godina poslije ništa ne znamo, kažu hrvatski logoraši u priopćenju koje prenosi HMS.  

-U Bugojnu se bez imalo srama šetaju odgovorni za nestanak i likvidaciju 19 bugojanskih Hrvata, odbijajući sve ove godine otkriti lokaciju s posmrtnim ostatcima naših nasilno odvedenih logoraša. Dok tragamo za lokacijama na kojima su kosti naših nestalih, pripadnici bošnjačkog naroda nam se rugaju, traže novac i lažu. Užasna je činjenica da su se do sada javila 32 Bošnjaka koji su dali lažne informacije o mjestima s posmrtnim ostatcima nestalih bugojanskih Hrvata. Sramotno je i da nitko od lažnih svjedoka nije odgovarao, ističe se u priopćenju preživjelih hrvatskih logoraša iz Bugojna.

Navode kako bugojanski koncentracijski logor „Stadion“ čak nema ni ploču s natpisom da je pod tribinama, u neljudskim uvjetima, postojao logor kroz koji je torturu prošlo 550 Hrvata, da su 294 logoraša na tom mjestu mučena punih osam mjeseci i da je iz toga logora odvedeno u nepoznato i likvidirano 19 Hrvata Bugojna.

U našu redakciju javio se bivši zatočenik Jadranko Dadić

-Na dan Sv.Josipa prije 25 godina zatočenici HVO-a koji su prošli pakao proslavljaju svoj dan, dan izlaska iz "Sabirnog centra", kako ga mnogi aktualni bošnjački političari znaju nazivati, negirajući tezu o bilo kakvom logoru. Svi mi koji smo prošli osam mjeseci ovog logora znamo o kakvom je vremenu riječ. Treba napomenuti da je ovaj dan za mnoge logoraše, dugi dan rođenja. Nije smisao ovih ljudi nekoga mrziti, drugoga ili drugačijeg, ali boli strašno kada netko pokušava progurati, i to već punih 25 godina, priču da je tu samo postojao "Sabirni centar" za pripadnike HVO-a. bilo je teško onih osam mjeseci, ali uz pomoć Boga i vjere uspjeli smo prebroditi to užasno vrijeme. Mnogi nisu dočekali taj dan, nestali su, odvedeni iz logora, mučeni, ponižavani, premlaćivani... I nakon 25 godina za njima tragaju njihove obitelji, da konačno mogu zapaliti svijeću svojim najmilijima na spokoj duši, piše bivši zatočenik logora Jadranko Dadić

Ovim putem molim sve one koji znaju gdje su tijela tih ljudi, naših suboraca, da nam konačno daju informacije kao i gdje su zakopani pripadnici HVO-a Bugojna, a za kojima se još traga. Ovdje se ne radi o nikakvoj mržnji prema muslimanima (Bošnjacima) ili jednom narodu, već pojedincima koji su bili UZP i planirali ovaj nezapamćeni zločin koji se dogodio u Bugojnu. Strašno je ne znati već 25 godina za posmrtne ostatke ovih ljudi. Kakva je ovo država koja ne vodi brigu o svojim građanima, nestalim ljudima, a s druge strane štiti nalogodavce ovih zločina i postavlja ih na rukovodeća mjesta u institucijama ove jadne države, i tako to traje već ovih 25 godina. (Jadno, žalosno, sramotno i jednostavno užas od države). I onda se danas mnogi s čuđenjem čude kako mladost odlazi iz ove korumpirane države.
Zar je moguće da nikome ne proradi ljudska savjest  nakon ovoliko godina i da se s tim nosi svo ovo vrijeme, a da ne progovori o mjestu i zločinu ubijenih pripadnika HVO-a. Kakvi su to ljudi...

Pokoj vječni našim suborcima, prijateljima koji su nas napustili davne 1993./94. godine.

radioposusje.ba

Najnovije vijesti