Iako se 5. svibnja obilježava Dan osoba s cerebralnom paralizom, ipak susret s dvjema prijateljicama koje nose upravo ovu dijagnozu potakao nas je da priču o životu s cerebralnom paralizom donesemo i prije 5. svibnja, jer samo jedan dan je u godini rezerviran za podizanje svijesti, no oni koji imaju cerebralnu paralizu, svaki dan se nose s izazovima. Među njima su dvadesetogodišnje prijateljice Gabrijela Grubišić iz Posušja i Mara Jurković iz Gabela Polja. One su za naš radio opisale svoj život s cerebralnom paralizom.
Život s cerebralnom paralizom
Gabrijela Grubišić iz Posušja, odnosno posuškog Graca kaže da se njen život ne razlikuje puno od života „normalnih “ ljudi, osim što u svom svakodnevnom životu ima terapije koje joj pomažu da se njezino stanje ne pogoršava. „ Život s cerebralnom paralizom je poput avanture super heroja. Ono što je najvažnije znati je da mi koji imamo cerebralnu ne možemo od nje umrijeti. To nije takva bolest. No, moramo naći način s njom živjeti. E tu je pravi izazov koji se mora prihvatiti jer nas to ojačava i izgradi nas kao osobu“, kazala je Gabrijela za naš radio.
Mara Jurković je također dvadesetogodišnja djevojka iz Gabela Polja koju je s našom Gabrijelom spojila upravo cerebralna paraliza i sve terapije koje prolaze. Mara nam kaže da je njezin život lijep bez obzira na poteškoće koje ima. I ona svoj život živi punim plućima, a prepreke na koje je naišla su je učinile jačom i napravile su od nje ovo što je danas . „Za mene je cerebralna paraliza suputnica u životu i zahvalna sam što mogu hodati i što mi nije uništena intelektualna sposobnost“, kazala je Mara koja se ove godine sprema krenuti na fakultet.
Teška je spoznaja da dijete ima cerebralnu paralizu
Gabrijela i Mara bez obzira na svoju dijagnozu, govore nam njihove majke Ivana Grubišić i Radmila Jurković uporne su i pune života. Zanimljivo je da su obje majke za svoju djecu, Gabrijelu i Maru, kazale da su tvrdoglave, ali u onom pozitivnom smislu. „Dosta je Gabrijela napredovala s obzirom na svoja oštećenja. Kada gledate Gabrijeline nalaze i dijagnoze na papiru, rekli bi ste da je Gabrijela biljka. No, uz naš uporan trud od samog početka, a i njezinu današnju upornost, postigli smo jako puno. Gabrijela je djevojka puna života, jako hrabra i vesela, koja bez obzira na svoj invaliditet nastoji živjeti normalan život . Gabrijela je završila srednju ekonomsku školu, a danas uspješno pomaže ekipi radio Posušja. Gabrijela je dijete u kolicima, ali bez obzira na to, ona nastoji živjeti normalnim životom“, kazala je Gabrijelina mama, Ivana Grubišić. I radmila je za svoju Maru istaknula ogromnu upornost. „Marina glava i cerebralna paraliza nisu išli skupa, jer kod Mare je uvijek bilo „ja to mogu, ja to hoću“, govori nam Radmila.
No kao roditelju, ni Ivani ni Radmili nije bilo lako prihvatiti i suočiti se s dijagnozom cerebralne paralize kod svog djeteta. Ivana je kazala da je saznanje da njezino dijete ima dijagnozu cerebralne paralize za nju bio veliki šok jer se u vrijeme kad je rodila Gabrijelu o ovoj dijagnozi nije puno ni znalo. „ Sa svojom Gabrijelom putovala sam na razne terapije po cijeloj Hrvatskoj, jer u to vrijeme u Posušju nije bilo terapeuta. Općenito se malo znalo o cerebralnoj paralizi. Zbog mojih stalnih putovanja s Gabrijelom, patila je na neki način cijela moja obitelj. Danas je sve to malo drugačije. U Posušju, ali i u blizini Posušja danas postoje i defektolozi, psiholozi i fizioterapeuti, tako da je kudikamo lakše“, govori nam Ivana.
Teška je bila spoznaja i za Radmilu Jurković. Kada je saznala za dijagnozu svoga djeteta nije ni znala što je čeka. „ Prve 3 godine Marina života ovisile su o raznim vrstama terapija, puno odlazaka u Zagreb i Rijeku. Trebalo je naći terapiju koja najviše odgovara našoj Mari, jer svaka dijagnoza cerebralne paralize je individualna. Naš je cilj bio da Mara kasnije kroz život bude samostalna djevojka što se na kraju i ostavrilo“, kazala je za naš radio Radmila.
Ništa nije nemoguće kada se prihvati situacija i krene uporan rad
Poruka majki roditeljima koji tek kreću u borbu s cerebralnom paralizom je da ne odustaju jer koliko ulažete u svoje dijete toliko će vam se i vratiti. „Ponovo ponavljam, danas je u Posušju ipak lakše nego je to bilo prije dvadeset godina. Danas tu imamo mnoge usluge, ali i imamo Udrugu osoba s invaliditetom gdje uvijek možemo doći i razmijeniti iskustva“, kazala je Ivana. Radmila je dodala da se ne treba sramiti tražiti pomoć i govoriti o svojoj situaciji. „Također bi istaknula da uvijek nekako prepoznate što je za vaše dijete najbolje“, kazala je Radmila.
Poruka Gabrijele i Mare osobama koji se bore s bilo kojim oblikom invaliditeta, pogotovo s cerebralnom paralizom je da se ne odustaje. „Cerebralna paraliza nije kraj, možete i s cerebralnom paralizom živjeti ispunjen život “, kazala je Gabrijela. Mara je dodala da ne treba biti frustriran ako nešto ne uspijeva. „Treba biti realan i pomicati svoje granice dokle god možete. Treba sebe prihvatati jer je Bog zamislio da te želi baš takvu kakvu te stvorio“, kazala je Mara.
Gabrijela i Mara, ali i njihove obitelji nose težinu koju mnogi od nas ne poznaju. Ali nose i zadivljujću snagu te pomiču granice. Ono što im treba je puna podrška sviju nas, uvjetno rečeno zdravih, dati im priliku i uključiti ih. Jer, doista, imaju nam jako puno za pružiti i pokazati. Upravo ova priča, ova reportaža, od ideje do realizacije djeloje Gabrijele Grubišić dvadesetogodišnjake s dijagnozom cerebralne paralize.
Radioposusje.ba
Najnovije vijesti
