U današnjoj emisiji bavili smo se temom koja je bliska mnogim roditeljima, ali o kojoj se često govori tiho, nesigurno i s puno nedoumica – razvoj pokreta kod beba i djece. Svako dijete ima svoj ritam razvoja, no ponekad se pojave pitanja. Zašto moja beba još ne okreće glavicu? Zašto se više oslanja na jednu stranu? Zašto ne puže kao druga djeca?
Danas govorimo o Bobath terapiji, neurorazvojnoj terapiji, koja se primjenjuje upravo u takvim situacijama. S nama je danas Marijana Boban, mag. fizioterapije i neurorazvojni Bobath terapeut.
RP: Što je neurorazvojna bobath terapija?
Marijana Boban: Neurorazvojna terapija polazi od činjenice da se pokret razvija u mozgu. Pokret nije samo mišićna snaga, već rezultat suradnje mozga, živčanog sustava i tijela. Bobath koncept terapije temelji se na normalnom razvoju djeteta te nastoji oponašati prirodne obrasce kretanja. Kroz sprečavanje nepravilnih uzoraka držanja i pokreta. Bobath koncept je terapijski pristup koji promatra dijete kao cjelinu. Ne ispravlja samo pokret koji „ne izgleda dobro“, nego traži uzrok – zašto se taj pokret tako razvija. Svako dijete ima svoju priču, svoj razvojni put, svoju neurologiju. Bobath terapija se prilagođava djetetu, ne obrnuto.
RP: Često roditelji misle da je terapija skup vježbi.
Marijana Boban: To je česta zabluda. Bobath nije vježbanje u klasičnom smislu. Radi se o učenju kroz svakodnevne aktivnosti – igru, nošenje, hranjenje, presvlačenje.
RP: Razvoj bebe – što je normalno, a što nije? Roditelji se često uspoređuju s drugima i doista nekada možemo učiti iz drugih iskustava, ali nekada i ne? Koliko je to korisno?
Marijana Boban: Usporedbe su prirodne, ali često nepotrebne. Postoje normalne različitosti razvoja. No postoje i znakovi koji zaslužuju pažnju. Koji su to znakovi? Primjerice stalna asimetrija tijela, izraženo izbjegavanje jedne strane, pretjerana ukočenost ili opuštenost djeteta (mlitavost), nedostatak interesa za pokret,..
RP: Što s rečenicom koju roditelji često čuju: „Ma sve će to doći samo“?
Marijana Boban: Ponekad hoće. Ali ponekad neće. Problem nije u čekanju nekoliko tjedana, nego kada roditelji mjesecima ignoriranjaju. I ovdje stavljamo naglasak na ranu intervenciju. Prve godine života ključne su za razvoj mozga i motoričkih funkcija. Što se ranije krene s terapijom, to su veće šanse za napredak, bolju pokretljivost i samostalnost djeteta.
RP: Kako izgleda bobath terapija u praksi? Kako izgleda jedan susret s Bobath terapeutom?
Marijana Boban: Ide najprije početna procjena. Terapeut detaljno procjenjuje trenutno stanje, potrebe i sposobnosti djeteta. Najprije se promatra dijete – kako se kreće, kako reagira, kako komunicira s okolinom. Nastavljamo s individualnim pristupom. Terapija je usmjerena na specifične ciljeve i probleme pojedinca. Slijedi inhibicija nepravilnih obrazaca. Smanjuju se abnormalni, spastični pokreti i držanja (npr. ukočenost, izvijanje leđa). Iduća faza je facilitacija pravilnih obrazaca. Potiču se prirodni, koordinirani pokreti i posturalne reakcije (npr. sjedenje, okretanje, hodanje). Iduća faza je pak senzomotorna stimulacija gdje kroz igru i aktivnosti, dijete dobiva bogata senzorna iskustva koja potiču mozak na učenje novih, boljih obrazaca kretanja. Slijede nam funkcionalne aktivnosti gdje se nove vještine vježbaju unutar aktivnosti koje su relevantne za svakodnevni život, poput hranjenja, oblačenja ili igre. Komunikacija i timski rad je vrlo važan u cijelom procesu. Ključna je suradnja terapeuta, roditelja (kod djece) i drugih stručnjaka (logopedi, radni terapeuti) za uspjeh.
Cilj terapije je poboljšati kvalitetu pokreta, smanjiti abnormalni tonus, poboljšati ravnotežu i koordinaciju, te omogućiti djetetu postizanje veće samostalnosti i bolju uključenost u svakodnevne aktivnosti, unatoč oštećenju živčanog sustava.
RP: Kada je potrebna neurorazvojna Bobath terapija?
Marijana Boban: Neurorazvojna Bobath terapija se primjenjuje se kod kašnjenja u motoričkom razvoju, kašnjenja u usvajanju posturalnih reakcija. To su automatske, nesvjesne mišićne aktivnosti koje održavaju uspravan položaj tijela (posturu) i ravnotežu, reagirajući na podražaje iz okoline. Terapija se zatim primjenjuje kod asimetrije držanja i pokretanja, poremećaja mišićnog tonusa, poremećaja percepcije i koordinacije, poteškoća s hranjenjem i oralnom motorikom zatim cerebralne paralize i drugih neuroloških stanja.
RP: Koji su najčešći strahovi roditelja?
Marijana Boban: Roditelje muči strah od dijagnoze, od toga da su nešto „propustili“. Važno je reći – traženje pomoći nije neuspjeh.
RP: Koji su najčešći mitovi o motoričkom razvoju beba s kojima se susrećeš u praksi?
Marijana Boban: Neki od najčešćih mitova su: “Pusti je, ona/on će to sama/sam”. Iako je istina da svaka beba ima svoj tempo, to ne znači da će sama nužno razviti optimalne obrasce. Često roditelji ne znaju da beba može razviti kompenzacijske obrasce koji joj kratkoročno “pomažu”, ali dugoročno mogu usporiti ili otežati pravilan razvoj. Naprimjer kada vidimo da se dijete podiže uz namještaj na način da se povuče rukama. Roditelju to izgleda dobro, jer dijete se može podignuti. No, ipak nije dobro, jer podizanje treba ići u iskorak. Dijete tada ne koristi trup ni noge. To će se odraziti kasnije na hodanje jer dijete nema stabilan trup.
“Svi ste bili u hodalici pa ste sad u redu.” Razmišljanja oko hoalice su najčešće podijeljena. Hodalice i slična pomagala često narušavaju prirodan razvoj i daju lažan osjećaj sigurnosti i stabilnosti. Dijete ne uči balans, ne gradi snagu trupa, a razvijaju se i nepravilni obrasci hoda. Hodalicu je dakle bolje ne koristiti.
RP: Mi bi ovdje u ovu kategoriju pitali i o postavljanju djece u sjedeći položaj nakon navršenih šest mjeseci života. Dakle, o učenju djece da sjede. Nekada su roditelji čim dijete navrši šest mjeseci posjedali ga i učili sjediti okružujući ga jastucima. Danas roditelji kažu da struka preporučuje da dijete sjedi tek onda kada se samo uspije posjesti. Što je ispravno?
Marijana Boban: Ako se radi o normalnom motoričkom razvoju djeteta, u redu je sa šest mjeseci djetetu dati iskustvo sjedenja. Dakle, nećemo posjesti dijete i ostaviti ga u stolici ili okružiti jastucima. To je ipak pogrešno. No, ipak na primjer, dati djetetu iskustvo sjedenja i posjesti ga dok se hrani. To je nekih desetak minuta. Ili naprimjer, dijete staviti u naručje i nasloniti na naš trbuh. Tada neće biti naglasak težine na djetetu, nego na nama, ali ipak mu i na taj način dajemo to iskustvo sjedenja. Inače, roditelji često, iz najbolje namjere, nesvjesno podrže krivi obrazac – zato je edukacija ključna.
RP: Koliko je važna uloga roditelja u svakodnevnom motoričkom razvoju i možeš li podijeliti jedan jednostavan savjet koji svi mogu primijeniti kod kuće?
Marijana Boban: Uloga roditelja je ključna – mi smo tim. Terapija traje sat vremena u ordinaciji, a nju je potrebno primjenjivati svaki dan. Terapija dakle traje sat vremena, a roditelj je s djetetom ostalih 23 sata u danu. Ja postavljam smjer, ali roditelji su ti koji su uz svoju dijete svaki dan i mogu učiniti najveću razliku kroz ponavljanje i kontinuitet. Jedan jednostavan savjet za sve roditelje: stavljajte dijete što više na podlogu, pod je najbolji alat za poticanje razvoja. Tamo beba može osjetiti gravitaciju, svoje tijelo, stabilnost… i roditelji odmah mogu uočiti koju stranu dijete više koristi strane, korištenje obje ruke i noge, kako se beba odiže i hvata. To su dragocjene informacije.
RP: Što bi poručili roditeljima koji osjećaju da “nešto nije kako treba”, ali ih okolina uvjerava da “ne paničare”?
Marijana Boban: Poručila bih im da vjeruju sebi. Vi ste ti koji ste uz bebu 24 sata dnevno – poznajete je najbolje. Ako vam se čini da nešto nije u redu, ne čekajte da “prođe još koji mjesec”. Dobronamjerni savjeti iz okoline često više zbune nego pomognu. Potražiti mišljenje stručnjaka ne znači da paničarite – to znači da brinete, promišljate i želite najbolje za svoje dijete. A ako sve bude u redu – još bolje.
Razvoj djeteta nije utrka, ali je proces koji zaslužuje pažnju, razumijevanje i znanje.
Radioposusje.ba (Z. Pišković)
Najnovije vijesti
