Često danas čujemo da su manja obiteljska gospodarstva budućnost kojoj bi se trebao okrenuti svatko tko ima ikakvu mogućnost. Ona nam daju mogućnost uzgoja hrane koja će biti onakva baš kakvu mi želimo, daje nam mogućnost i da se posvetimo samo jednoj kulturi koja bi nam mogla popraviti i kućni proračun, ali i današnji trend porasta ruralnog turizma ide u prilog razvoju sela i ruralnih područja. A ruralno područje, htjeli mi to priznati ili ne, je I naše Posušje.
Kao dobar primjer već godinama navodimo Obiteljsko poljoprivredno gospodarstvo „Lovrić“ koje u zaseoku Budimiri u Viru nekoliko godina vodi umirovljeni brigadir Miro Lovrić.
Mi smo ovih dana posjetili plantažu aronije koja se proteže na 8 duluma zemlje, ima oko 1 500 grmova aronije koji upravo ovih dana zriju. „Aronije se pune, rude, zriju. Ove godine očekujem početak berbe početkom kolovoza. Berba je jedan kontinuitet koji traje mjesec dana, jer beremo samo one koje su potpune zrele, a one koje nisu pustimo da dozriju do kraja“, kazao nam je Miro Lovrić koji će za potrebe berbe platiti radnike koji se već javljaju i bilježe za posao berbe. Ove godine očekuje se dobar urod jer godina za aroniju je bila dobra. „Prošle godine kada je aronija bila u cvijetu bile su dugotrajne kiše. Kiša nije dopustila da se cvijet kvalitetno oplodi, nije bilo pčela i insekata koji bi je oplodile, nije bilo vjetra. Ove godine nije bilo negativnih elemenata koji bi utjecali na razvoj biljke“, kazao je Miro.
No, pored faktora na koje ne možemo utjecati kao što su vremenske prilike, uzgoj aronije, ali i svih poljoprivrednih kultura zahtjeva i puno ljudske brige i rada. Briga o aroniji traje cijele godine. „Imam jesensku hranidbu, zimsku rezidbu, odnosno uklanjanje starih biljki i puštanje mladih biljki da se razvijaju. Imam i proljetnu hranidbu, redovitu kosidbu, zalijevanje. Aronija voli vodu, ali ne voli močvarno područje“, govori nam Miro.
Kada je prije oko osam godina započinjao s uzgojem aronije, Miro je u posao ušao potpuno promišljeno: započelo je s analizom biljke, odnosno može li ona uopće uspijeti u Viru - što zbog tla, što zbog vremenskih prilika. Zatim je osigurana voda za navodnjavanje. Ono što je Miro istaknuo u cijelom procesu uzgoja aronije je struka – agronomi koji mu redovito izlaze na teren i savjetuju kako raditi i postupati.
Ekološki uzgoj
Naglasak u svemu ovome je organski i potpuno ekološki prihvatljiv uzgoj, jer smatra Miro da samo tako može dobiti proizvod vrhunske kvalitete kojemu neće biti problem plasman, a ni dugoročna održivost među kupcima. „Aronija na mojoj plantaži je 100% ekološka. Zašto? Zato što se ne smijem igrati sa svojim urodom koji je zasađen na 8 duluma. Dobar plasman i prodaja dolazi samo ako je dobra kvaliteta ploda. To znači da moramo poštivati zakone prirode. Probudio sam ovu zemlju nakon 50 godina i ne planiram je prljati nikakvom kemijom“, kazao je Miro.
Vlastiti proizvodi i plasman zagarantirani kvalitetom
Lovrić je umjesto prodaje sirove aronije ipak odlučio krenuti s vlastitom preradom aronije. „Imao sam ponude za otkupom aronije. No, cijene su bile smješno niske. I zato sam odlučio i sam prerađivati, jer ako se drugome isplati, isplati se i meni“, kazao nam je Miro. Ova odluka je zahtijevala i dodatna ulaganja u strojeve. Zahvaljujući tome, danas OPG „Lovrić“ ima nekoliko proizvoda od aronije: svježe bobe aronije, matični sok od aronije, pekmez, liker, čaj, ali i tinkturu koju čine aronija, med, pulen i propolis. „Nisam se prevario kada sam krenuo s vlastitom preradom. Sada imam i dobre strojeve za sve što mi je potrebno. Za mene je ovo sve nekako jednostavno, zato jer je ovo ono što sam želio,“, rekao je Miro.
S plasmanom, OPG „Lovrić“ nema problema. Razlog je kvaliteta, ali i sve blagodati koje domaća aronija ima na zdravlje. Govoreći pak o cijeni, Miro odbacuje kao neutemeljene svake komentare da je proizvod od aronije skup. „Npr. pola litra soka od aronije stoji 15 km. Ako ćemo ga piti svaki dan, onda ga pijemo u jednoj maloj čašici iz koje se inače pije rakija. I kao takav traje 15 dana. S druge strane, tri kutije cigareta danas koštaju oko 15 maraka. Posložimo prioritete i zapitajmo se što nam je zapravo skupo“, kazuje nam Miro.
radioposusje.ba
Najnovije vijesti
