Fra Grgo (Mato) Martić rodio se u Rastovači, Posušje, 24. siječnja 1822. a umro je u Kreševu, 30. kolovoza 1905. Rodom je od plemena Martića koji su bili poznati po tome što su imali veliki obiteljski križ na groblju koji je napravljen od kamena s planine Zavelim, Vinica. Majka mu je bila Jela Kukulj iz plemena Kukulja iz Vinjana, pa mu je bio rod bio Ivan Kukuljević Sakcinski. Kad mu je bilo osam godina, umire mu otac pa stric Rade preuzme brigu nad šestero siročadi. U svojoj dvanaestoj godini (1834.) došao je u samostan u Kreševu. Studirao je teologiju na sveučilištima u Zagrebu i Stolnom Biogradu (Ugarska). Kao franjevac iznimnu brigu pružio je pomaganju siromašnima i izobrazbi mladih, otvorio osnovnu školu u Kreševu i gimnaziju u Sarajevu unatoč teškim prilikama i otporu Osmanlija. Govorio je uz materinji još šest stranih jezika. Politički je djelovao na jačanju veze Hrvata BiH s Hrvatima u Hrvatskoj.
Surađivao je sa hrvatskim banom Josipom Jelačićem koji mu je na dar poklonio svečanu sablju. Više puta odlikovan od strane hrvatskog (KuK monarhija) kralja Franje Josipa za napore zbližavanja BiH i KuK monarhije u želji ujedinjenja BiH sa Hrvatskom.
U književnosti zapamćen po prijevodu značajnih djela kao što su ona Homera i Goethea. Od vlastitih djela značajni je ep Osvetnici (o borbi protiv Omsanlija) i mnoga pjesnička djela objavljena u zbirkama.
“Teško narodu bez ljubavi bratske, kao Bosni bez zemlje Hrvatske.” (1860)
