Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja slavi se svake godine 5. kolovoza kao spomen na pobjedu u Domovinskom ratu...
Hrvatska 5. kolovoza obilježava veliki datum svoje novije povijesti – dan kada su u vrelini ljeta 1995. hrvatske postrojbe oslobodile njezin stari kraljevski grad Knin, u to doba sjedište pobune hrvatskih Srba protiv neovisne hrvatske države.
Poslije pada Knina, drugog dana oslobodilačke akcije “Oluja”, bilo je samo pitanje sati kada će nestati i samoproglašena “Srpska Krajina”, jedna od tvorbi kojima je režim Slobodana Miloševića želio ostvariti Veliku Srbiju.
Taj dan slave i ponosa, dan hrvatske pobjede, Hrvatski je sabor proglasio državnim blagdanom – Danom pobjede i domovinske zahvalnosti. Njime se Hrvatska s dubokim poštovanjem prisjeća svih palih hrvatskih junaka i žrtava odmetničkog terora u Domovinskom ratu.
Oslobađanje Knina bio je prvorazredni vojni zadatak brze i briljantno izvedene “Oluje”. Poslije samo tridesetak sati, 5. kolovoza oko 10 sati prije podne, u grad su ušle postrojbe Četvrte i Sedme gardijske brigade Hrvatske vojske. Tu su vijest hrvatski građani popratili s iskrenim oduševljenjem.
Ponovno se osjetio duh zajedništva i pouzdanja u vlastite snage kakvog nije bilo od junačkih dana obrane 1991. Putem televizije svi su mogli vidjeti kako se na staroj kninskoj tvrđavi zavijorio veliki crveno-bijeli-plavi barjak, znak slobode i hrvatskog suvereniteta.
Osobito dirljiv trenutak dogodio se sljedećeg dana kada je predsjednik Tuđman poljubio hrvatsku trobojnicu, okružen razdraganim pobjednicima.
Tijek VRO „Oluja“
Vojno-redarstvena akcija Oluja započela je 4. kolovoza 1995., a u njoj su Hrvatska vojska i policija oslobodile okupirana područja pod nadzorom Srba na kojima je bila uspostavljena paradržava tzv. Republika Srpska Krajina koja je trebala postati dio Velike Srbije.
Operacijom je u hrvatski ustavno-pravni poredak vraćen cijeli okupirani teritorij osim istočne Slavonije, odnosno 10.400 četvornih kilometara ili 18,4 posto ukupne površine Hrvatske. Pripreme za opsežnu akciju bile su Operacija Maslenica i Medački džep, te Zima ’94., Skok-1, Bljesak, Skok-2, Ljeto ’95. i još neke manjeg intenziteta. Mirovne snage UN-a koje su bile razmještene uz bojišnicu (UNCRO) unaprijed su obaviještene o početku operacije.
Oluja je počela u 5 sati ujutro, kada je najveći dio Hrvatske vojske zajedno s policijskim specijalcima krenuo u napad na bojišnici od Jasenovca na istoku do Bosanskog Grahova na jugu. Prije samog napada, Hrvatsko ratno zrakoplovstvo je napalo neprijateljske centre veze i zapovjedna mjesta (Jelavac, Petrova gora, Banski Grabovac i Bunić).
Treba istaknuti da je prvi dan Oluje za Hrvatsku vojsku bio najkrvaviji dan čitavog Domovinskog rata. Toga dana u žestokim borbama za probijanje prvih srpskih linija život je izgubio 121 hrvatski vojnik. Ukupni hrvatski vojni gubitci bili su 174 poginulih, 1.100 ranjenih vojnika, 3 zarobljena, 15 nestalih. Nepovratni gubici Srpske vojske Krajine bili su znatno veći od hrvatskih. Po hrvatskim podacima, do 21. kolovoza 1995. uredno je sahranjeno 560 poginulih pripadnika vojske tzv. SVK.
Srpska strana znala je da se na njih sprema veliki napad koji su očekivali u srpnju te su od tada bili u stanju najviše uzbune, a razrađeni su i planovi masovne evakuacije vojne opreme, vojnika i civila. Taj egzodus odobrili su i pokrenuli general Mile Mrkšić i predsjednik RSK Mile Martić te ga kasnije uz preuveličavanje pokušali prikazati kao ciljano protjerivanje srpskog stanovništva s područja tzv. Krajine. Tijekom evakuacije ta područja je prema hrvatskim podacima napustilo 90 do 130 tisuća ljudi, a prema standardno uveličanim srpskim 250 tisuća. Ratna zbivanja su zasigurno smanjila broj stanovništva kako sa srpske, a posebno sa hrvatske strane jer su Hrvati bili doslovno gotovo svi protjerani ili pobijeni, osim manjeg broja Hrvata u miješanim brakovima.
Tijekom same operacije hrvatske vojne snage nisu srušile niti jedan vjerski objekt niti je bilo masovnog uništavanja imovine. Operacija Oluja je najpoznatija i najveća operacija Hrvatske vojske i jedan od simbola Domovinskog rata. Iako njome nije oslobođena cijela zemlja, Oluja se računa kao kraj rata u Hrvatskoj, dok je u BiH odigrala ključnu ulogu oslobađanjem bihaćkog džepa. Njome se promijenio strateški odnos snaga u cijeloj regiji, ali vjerojatno najvažniji rezultat je poraz koncepta Velike Srbije na tlu Hrvatske i stvaranje uvjeta za svršetak rata u BiH.
Narod.hr/kamenjar.com
