Članovi Udruge gospodarstvenika Posušje, od 10. do 12. studenoga 2017., bili su u poslovno-turističkom posjetu gradu Subotici na sjeveru Bačke u Vojvodini. Subotica je najsjeverniji grad u Srbiji i drugi po broju stanovnika u Vojvodini. Po popisu iz 2011. godine imala je 141.000 stanovnika, a od toga 14.000 Hrvata.
Po popisu iz 1919., u Subotici je živjelo 65.000 Hrvata i činili su oko 65 posto ukupnog stanovništva Subotice. Subotica je početkom 20. stoljeća, prema izjavama naših domaćina, bila grad s najviše Hrvata na svijetu, više nego što je imao Zagreb u to vrijeme.
Posjet gradu Subotici organizirali smo uz pomoć Branka Vacija vlasnika subotičke tvrtke Bane d.o.o. i poslovnog partnera Vokel d.o.o.
Program posjeta započeo je razgledavanjem i upoznavanjem s poviješću Franjevačke crkve, koja je posvećena 1736. godine sv. Mihovilu. Do izgradnje nove crkve, čija je gradnja započela 1729., crkveni obredi bili su u tvrđavi koju je 1470. podigao erdeljski vojvoda Janos Pongrac od Dengelega. U crkvi se pored glavnog nalazi još šest oltara, a tu je i Franjevački samostan. Pastoralni rad vodi se na hrvatskom i na mađarskom jeziku.
Nakon susreta s franjevcima otišli smo u Katedralu sv. Terezije Avilske koja je i katedralna bazilika u Subotici. Građena je prema projektima peštanskog arhitekta Franza Kaufmanna od 1773. do 1779. godine. Duga je 61, a široka 26 metara. Visina broda je 18, a zvonik joj je visok 64 metra. Od 1973. zaštićeni je spomenik kulture. Papa Pavao VI. je 1974. godine ovu crkvu proglasio papinskom bazilikom, te od tog dana nosi naslov Katedrala – bazilika, odnosno Stolna bazilika svete Terezije.
Posjet Gradskoj kući će sigurno ostati u dubokom sjećanju svih nas koji smo ju posjetili i upoznali se s povijšću tog iznimnog objekta, spomenika kulturne baštine. Gradska kuća u Subotici je najveća subotička građevina. Po mnogima je i najljepša građevina u Subotici.
Današnja Gradska kuća je treća subotička gradska kuća, poslije one iz 1751. i one iz 1828. godine. Gradnja ove kuće počela je 1908., a bila je gotova 1912. godine. Radove su izvodili vehunski majstori onoga vremena.
Izgrađena je po projektu budimpeštanskih arhitekata Marcella Komora i Dezse Jakaba, u tada vrlo modernom stilu — mađarskoj secesiji. Ukrašena je brojnim šarama stiliziranog tulipana. Proglašena je kulturnim spomenikom 1967. godine.
Gradska kuća je skladni spoj umjetnosti i obrta. Visoka je 76, a terasa vidikovca je na 45 metara. Duga je 106, široka 55 metara, a površine je 5.800 metara četvornih.
Gostoprimstvo i ljubaznost koja nam je iskazana u Hrvatskom kulturnom centru Bunjevačko kolo, od strane direktora Udruge bunjevačkih Hrvata Dužijanca Marinka Paukovića i nekoliko članova Udruge, je za svaku pohvalu. Uz toplu riječ dobrodošlice i kapljicu bunjevačke rakije razmjenili smo darove, mi njima Ljetopis posuški, a oni nama Reviju Dužijanca i još nekoliko knjiga i promidžbenih letaka njihove manififestacije Dužijanca, koja se organizira od 1911. godine u spomen i slavu žetaocima (risarima).
Dužijanca je žetvena svečanost bunjevačkih Hrvata. Ovo žetveno slavlje je “izraz žive vjere i zahvalnosti Trojedinomu Bogu obojeno katoličkim hrvatskim identitetom i kulturnim izričajem”. Danas je to i kulturni projekt, koji traje od 25. travnja do posljednjeg tjedna u kolovozu.
Na svakom našem putovanju posjetimo i neku prozvodnu tvrtku. Tako smo i ovaj put uradili i posjetili smo dvije tvrtke. Obje su u vlasništvu bunjevačkih Hrvata.
Tvrtka Bane do.o. je u vlasništvu Branka Vacija, kojem i ovim putem zahvaljujemo na svemu što je učinio za nas tijekom našeg boravka u Subotici. Temeljna djelatnost tvrtke Bane d.o.o. je proizvodnja kupaoničkog namještaja i kuhinja i kao takva je lider u tom dijelu Vojvodine. Oko 75 posto svojih proizvoda izvozi na europsko tržište.
Tvrtka Agria d.o.o. je u vlasništvu obitelji Braković. Proizvodnja poljoprivrednih strojeve joj je temeljna djelatnost, a glavni prozvodi su pneumatske višeredne sijačice za pšenicu, kukuruz, suncokret i povrće. Agria izvozi više od 30 posto svojih proizvoda.
Posjet Hrvatskom kulturno prosvjetnom društvu Matija Gubec Tavankut je nešto što ćemo posebice pamtiti. Društvo je utemeljeno 1946. godine, a okuplja više od 400 članova. Tavankut je „misto di sunce grli Bačku“. U njemu živi oko 2.000 Hrvata i kao takvo je selo s najviše Hrvata u Vojvodini. Članovi ovog društva priredili su nam srdačnu dobrodošlicu. U ovom društvu posebice su ponosni na Etno-salaš Balažević koji su dobili na poklon od Jasne Balažević 2012.. Salaš je bio zapušten, a objekti u ruševnom stanju. Vrijedni članovi društva, na čelu s poduzetnim predsjednikom Ladislavom Suknovićem, poklonjeni salaš potpuno su obnovili i pretvorili u turističku atrakciju. U njihovom prostoru smo i večerali vrhunski pripremljene gastro specijalitete Tavankutskih Hrvata uz vrhunsko domaće vino. Da sve prođe uz pjesmu i veselje pobrinuli su se nadaleko poznati tamburaši iz sastava Hajo. Ova večer bila je prožeta posebnim osjećajima, jer smo, ujedno, proslavili i rođenje četvrte kćerke našeg člana Branimira.
HKPD-u Matija Gubec, UBH-u Dužijanica, Franjevačkoj crkvi i Katedrali sv. Terezije dali smo i određene finacijske donacije.
Posljednjeg dana u Subotici posjetili smo vinariju Zvonka Bogdana, koja se nalazi uz jezero Palić, a nakon ručka na imanju obitelji Čuvardić krenuli smo u našu Hercegovinu.
Bilo je ovo šesto poslovno-turističko putovanje članova Udruge gospodarstvenika Posušje u šest godina postojanja Udruge i ono je do sada, dojam je većine, putovanje na kojem je zajedništvo članova najviše došlo do izražaja i kao takvo ispunilo je cilj i svrhu. Tome su, svakako, doprinijeli i susreti s Hrvatima na sjeveru Bačke s kojima ćemo nastaviti kontakte i suradnju, a pokušat ćemo organizirati i njihov dolazak u Posušje sljedeće ljeto.
